Od ta 4 tjedna, osim gore spomenutog, većina vremena je otišla na patnju oko motora. Naime, iako je već palio, sada ga nikako nisam mogao upalit. Više neznam šta sve nisam probavao, skidao, stavljao natrag, mijenjao paljenja,... da bi na kraju došao Mata (Mladen) koji je isto tako došao i pred...koliko....4 god(!?)...kada je prvi put upalio. I tako Mata dođe, ja mu hoću pokazat kako neće palit, kad ono...mali se javi

Mata, hvala na čudotvornom dodiru i tvojoj blagoslovljenoj ruci

Dakle, upalio je, konačno! Završavam posljednje sitnice i u petak, 2 dana prije trke, Polo se prvi puta miče vlastitom snagom. Fešta!!!! Idem na (prvu) probnu vožnju. Jednom niz ulicu prva pun gas, druga. Vraćam se natrag, još jednom prva pun gas, druga KRC!!!!! NEEEEEEE
Pripisat ću to svojoj grešci kod slaganja vanjskog homokinetičkog zgloba. Očito se osigurač smaknuo, polusovina krenula ispadat i zglob je uhvatio samo onaj mali komad (2-3mm) iza zareza za osigurač i tu ju je skratio.


Nema predaje...iako sam kratak s vremenom, snaga kluba i svih prijatelja je prevelika. Brzo je pronađena druga poluosovina, Dr. Đis uskače u pomoć, a usput radi i fini tuning nekih stvari (trag kotača, karburatori, paljenje, platine,...). Nažalost, nije ostalo puno vremena za probne vožnje iza toga, ali barem smo na trci. Imenjak iz Karlovca uskače sa svojom prikolicom i u Dugom Selu sam na 1. OSV (ocjensko spretnosnoj vožnji) u prvenstvu regije sjever. Hvala Hrvoju Čižmeku (Čimba) na lijepom gostoprimstvu, razumijevanju za pravljenje iznimke pošto nisam mogao prema ležećim, i lijepim uspomenama koje čuvam sa svoje prve trke s Polom. Nažalost, moj rezultat i nije bio za pohvaliti: na prvom ispitu sam izgubio nekoliko sekundi dok sam pronašao rikverc (posljedica neimanja prakse s autom) i postigao vrijeme za tamo negdje oko sredine poretka. Ustvari sam time bio i zadovoljan jer sam mislio da tamo negdje i spadam, a izgubljene sekunde na prolanalasku rikverca znače da bi bilo i bolje od toga. Super za početak! Međutim nakon toga sam malo psihički zablokirao, mislim da sam previše žalio auto, zatim sam skužio da ručna ne radi, a nakon drugog (ili trećeg) ispita sam slomio šaltung

I tu su prijatelji iz kluba pomogli nezamislivo puno, jer kad sam već mislio da je trka za mene gotova, skinuli smo dio, našli varioca u (okolici) Dugom Selu (hvala Miro, Pik, Marijo, Željko!!!) i utrka se ipak nastavila i za mene

Organizator je opet imao razumijevanja i dozvolio da startam posljednji, za dlaku izbjegao diskvalifikaciju zbog nesporazuma, ali...rezultati su ipak bili loši i utrku sam završio kao pretposljednji u ukupnom poretku i posljednji u skupini. Tako je izuzetno loše rezultat malo pokvario veselje zbog konačnog početka moje Motorsport karijere

U trenucima kad mi je prijetila diskvalifikacija, motivacija za idućom trkom je bila na minimumu, ali kasnije se volja ipak vratila. OSV više nikad nisam vozio nakon toga jer sam shvatio da auto jednostavno nije složen za to - ručne nema, volan pretežak i predug prijenos, neprecizan mjenjač,...
Možda dosad nisam spominjao još neka imena, a koja su itekako zaslužna da je došlo do moje prve trke. Igor Mandić (sa legendarnim Golfom 1) je jedan od onih koji su me tjerali naprijed kad mi se nije dalo, savjetovao kad je savjet trebao, velikodušno posuđivao opremu i bio sugovornik kad mi je trebao. Vedran Delimar (Polo Monster) također je prenosio dio atmosfere iz tog sporta što me je sve više i više vuklo, također je bio nesebičan sa savjetima i opremom, a svojom neozbiljnošću nasmijavao i onda kad mi se plakalo. Miro el presidente također zaslužuje velik dio zasluga jer je pomogao na sve načine, pa i one koje nikad nebih očekivao. Ispred svih je moj brat Marijo sa beskonačnim razumijevanjem i potporom čitavih tih iscrpljujućih 8 godina! Lista imena je vjerojatno duža nego što imate volje čitati, pa zato jednostavno hvala svim dragim prijatelji(ca)ma jer svatko je na neki način zaslužan za ostvarenje jednog od mojih snova. Volim vas beskonačno! ;x


